LAT ĆIR

Jaza - pas koji je imao sreće

Pas: Jaza

Vlasnik: Snežana Ilić, veterinarski tehničar

Mačka: Bole

Vlasnik: Marija Ivanišević

Posle dve i po godine provedene u Prihvatilištu Rakovica, dobio je novi dom i novog vlasnika. Otišao je ne baš daleko, skoro bi se moglo reći - u komšiluk, a usvojila ga je Snežana Ilić, veterinarski tehničar, već 19 godina zaposlena u JKP „Veterina Beograd“, koja u Resniku radi poslednje 3 godine.

Nije baš lako razgovarati sa Snežom, jer ona u odluci da usvoji napuštenog psa ne vidi ništa neobično. Gledala ge je svakodnevno na svom radnom mestu. Brinula o njemu, kao i o ostalim napuštenim psima smeštenim u Resniku pa ga je, na kraju dovela svojoj kući.

Za nekoga ko to gleda sa strane, njena odluka liči na poslastičara koji na poslu svo vreme mesi torte, pa kad dodje kući nastavi da radi to isto.

Tako i naša Sneža: i na poslu i kod kuće brine o psima.

Ali ne samo o psima. Kada dođete u dvorište njene kuće shvatite da pred sobom imate nekoga ko bezgranično voli životinje. Tu su četiri Snežine mačke kojima bez straha u goste dolaze sve komšijske mace, a na ulici, ispred kapije žive 3 - 4 napuštena psa, koji takoreći nisu ni napušteni, jer ih Sneža redovno i dobro hrani.

U kući, još jedno iznenađenje, dve crvenouhe barske kornjače od kojih starija ima 27 godina, a ni druga nije mnogo mlađa: ima „samo“ 23 godine. Možda je ovo podatak za Ginisa - ko zna.

No, da se vratimo glavnom akteru priče - Jazi koji je, uzgred budi rečeno, ženka i mešanac jazavičara.

Ima Jaza sreće, ali verovatno i neke „lične zasluge“ jer je uspela da se nametne Sneži i ostalim zaposlenima u Prihvatilištu i da baš ona među hiljadu drugih pasa postane zajednički ljubimac, koji je sve više vremena provodio u kancelariji, a sve manje među ostalim psima.

Od njenog boravka u kancelariji bilo je i koristi. Posebno za mačka Boleta koga je pre oko 3 meseca, kao mače staro svega par dana, pre nego što je i progledao, sa ulice pokupila Hitna pomoć za životinje „Veterine Beograd“ jer je ostao siroče.

Bole je kao bespomoćno mače odmah postao ljubimac svih. Hranili su ga na cuclu, svaka 2 - 3 sata, noću i danju i stalno brinuli o njemu. Preko dana, kada je progledao i malo očvrsnuo, stalno je bio u rukama veterinara i tehničara. Mogli ste da ga vidite kako viri iz džepa nekog od zaposlenih dok ovaj obavlja svoj redovni posao.

Noći je provodio u kartonskoj kutiji, koja je bila samo njegovo carstvo, sve dok jednog jutra nije pored njega osvanula i Jaza. Od tada, ona je, kao prava mama, brinula o njemu i njegovoj ličnoj higijeni. Timarila ga je i igrala se sa njim. Kada je Bole malo porastao ispostavilo se da je i on žensko, to jest ona!

Kao ni Jaza, tako ni Bole više nije u Prihvatilištu: usvojila ga je druga naša koleginica, Marija Ivanišević, veterinarska tehničarka iz zemunskog azila, još jedna od onih koja „pravi torte pre podne na poslu, ali i popodne kada dođe kući“.

Zbog iskustva sa Boletom, Jaza trenutno ima male „probleme“ sa Snežinim mačkama: ona bi da se igra sa njima, ali je ove gledaju podozrivo, sa nepoverenjem. Niko nikoga ne dira i sve se više navikavaju jedni na druge.

Sa druge strane, Bole će uz Marijinu pomoć morati da nauči da svi psi baš i nisu blagonakloni prema macama i da se razlikuju od Jaze. Nadamo se da će to brzo naučiti.

Ovo je, za sada, kraj priče o dve ženke sa muškim imenima i njihovim novim vlasnicama, koje o životinjama brinu i na poslu i kod kuće.